Istraživačko pitanje

Pregledani su dokazi o učinku cijepljenja protiv Streptococcus pneumoniae (pneumococcus, vrsta bakterije) za sprječavanje akutnih infekcija srednjeg uha u djece.

Dosadašnje spoznaje

Pneumokok je bio najčešći uzrok akutnih infekcija srednjeg uha u djece prije provedbe cijepljenja pneumokoknim konjugiranim cjepivima (PCV) protiv S pneumoniae širom svijeta. Cijepljenje protiv ove bakterije PCV-om može dovesti do manjeg broja akutnih infekcija srednjeg uha u djece. Međutim, obavezno je kontinuirano praćenje učinaka PCV-a na akutne infekcije srednjeg uha, budući da nedavna istraživanja izvješćuju o promjeni bakterija koje uzrokuju akutne infekcije srednjeg uha. Kao uzročnici se javljaju tipovi pneumokoka i druge bakterije koje nisu uključene u cjepiva.

Značajke istraživanja

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 11. lipnja 2020. Uključeno je 11 istraživanja PCV-a naspram kontrolnih cjepiva (konjugirano cjepivo protiv meningokoka tipa C u tri istraživanja i cjepivo protiv hepatitisa A ili B u osam istraživanja) u koje je bilo uključeno ukupno 60,733 djece. PCV korišteni u istraživanjima sadržavali su 7 do 11 različitih tipova pneumokoka. Nijedno od istraživanja nije koristilo noviji PCV koji je sadržavao 13 različitih tipova. Farmaceutske tvrtke financirale su većinu istraživanja. Sveukupno je rizik pristranosti bio nizak. U sedam istraživanja (59,415 djece) djeca su primila PCV u ranoj dojenačkoj dobi, dok su četiri istraživanja obuhvatila 1318 djece starije od jedne godine koja su bila ili zdrava ili koja su prethodno imala respiratornu bolest.

Ključni rezultati

Kada se tijekom rane dojenačke dobi dalo licencirano cjepivo koje sadrži sedam različitih tipova pneumokoka (CRM197-PCV7), rizik od nastanka akutnih infekcija srednjeg uha povećao se za 5% kod dojenčadi s visokim rizikom, a smanjio za 6% kod dojenčadi s malim rizikom. Kada se primjenjuje licencirano cjepivo koje sadrži 10 tipova pneumokoka, zajedno s proteinom nosačem druge bakterije zvane Haemophilus influenzae (PHiD-CV10), rizik od akutnih infekcija srednjeg uha smanjio se za 6% do 15%, no niti jedna od ovih procjena nije bila značajna.

Davanje PCV7 nakon rane dojenačke dobi (djeca starija od jedne godine i više) i kod starije djece s anamnezom respiratornih bolesti ili čestim akutnim infekcijama srednjeg uha, nije bilo povezano sa smanjenjem akutnih infekcija srednjeg uha.

Blage lokalne reakcije (crvenilo, oteklina), vrućica i bol/osjetljivost bile su česte i češće su se javljale kod djece koja su primala PCV nego kod djece koja su primala kontrolna cjepiva. Teže lokalne reakcije (crvenilo i oteklina > 2,5 cm) i vrućica (> 39 °C) javljale su se daleko rjeđe i nisu se razlikovale među skupinama cjepiva. Ozbiljni neželjeni događaji za koje se procjenjuje da su povezani s cijepljenjem bili su rijetki i nisu se značajno razlikovali među skupinama cjepiva.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost dokaza za CRM197-PCV7 u ranoj dojenačkoj dobi je umjerena (daljnja istraživanja vjerojatno će imati važan utjecaj na pouzdanost u procjenu učinka i mogu promijeniti procjenu). Pouzdanost dokaza za PHiD-CV10 je niska (daljnja istraživanja će vrlo vjerojatno imati značajan utjecaj na pouzdanost u procjenu učinka te će vjerojatno promijeniti procjenu). Pouzdanost dokaza za PCV7 kod starije djece sa ili bez preboljele respiratorne bolesti je umjerena (daljnja istraživanja vjerojatno će imati važan utjecaj na pouzdanost u procjenu učinka i mogu promijeniti procjenu).